Može li umjetnost zaista liječiti, mijenjati prostore i unijeti svjetlo u najtamnije kutke društva? Odgovor na to pitanje već godinama kroz svoj rad nudi dr. art. Melinda Šefčić, samostalna umjetnica, autorica i voditeljica brojnih hvaljenih projekata koji povezuju umjetnost, zdravstvo i penalni sustav.
U opsežnom i nadahnjujućem intervjuu koji je nedavno dala za portal Vizkultura, Šefčić je detaljno progovorila o svojim počecima, motivaciji te dubokom utjecaju koji likovno stvaralaštvo ima na osjetljive društvene skupine – od pacijenata u bolnicama do zatvorenika u kaznionicama.
Od osobnog iskustva do društvenog djelovanja
Govoreći o tome kako je uopće započela s projektima u zdravstvenim ustanovama, Melinda Šefčić se u razgovoru prisjetila osobnih iskustava i boravaka u bolničkim prostorima koji su često hladni, sterilni i impersonalni. Upravo iz te potrebe da se humanizira prostor proizašla je ideja o unosa umjetnosti u bolnice, što se kasnije razvilo i u njezin doktorski rad.
Šefčić naglašava kako umjetnost u takvim okruženjima nije samo estetski dodatak, već aktivni sudionik u procesu oporavka. Kako navodi u intervjuu za Vizkulturu, primarni cilj nije bio samo uljepšati zidove, već stvoriti atmosferu koja pacijentima pruža osjećaj sigurnosti, olakšanja i dostojanstva.
“Umjetnost posjeduje moć transformacije – ona ne mijenja samo fizionomiju prostora, već i stanje duha onih koji u tom prostoru borave,” ističe Šefčić za Vizkulturu, dodajući kako reakcije pacijenata i medicinskog osoblja iznova potvrđuju opravdanost ovakvih inicijativa.
Rad u penalnom sustavu: Umjetnost iza rešetaka
Posebno zanimljiv dio razgovora odnosi se na njezin rad u kaznionicama i zatvorima. Raditi s populacijom koja je često stigmatizirana i izmještena iz društva predstavlja poseban izazov, no Šefčić ističe kako je odaziv zatvorenika na likovne radionice iznimno pozitivan.
Kroz zajednički rad i oslikavanje zatvorskih prostora, sudionicima se pruža prilika za introspekciju, izražavanje potisnutih emocija i razvijanje novih vještina. Autorica objašnjava kako umjetnost unutar rešetaka postaje medij komunikacije i gradnje međusobnog povjerenja. Radionice ne nude samo kreativni bijeg od svakodnevice, već otvaraju prostor za reintegraciju i ponovno pronalaženje vlastitog identiteta izvan okvira pogrešaka iz prošlosti.
Kontinuitet i važnost podrške
Unatoč brojnim uspješno realiziranim projektima, Šefčić u intervjuu ne skriva da je održivost ovakvih programa stalni izazov. Institucionalna podrška i razumijevanje šire zajednice ključni su za nastavak ovakvih praksi. Ipak, njezina posvećenost i strast prema primijenjenoj umjetnosti u zajednici ostaju nepokolebljivi.
Melinda Šefčić svojim radom iznova dokazuje da umjetnost nije i ne bi trebala biti privilegija zatvorena unutar galerijskih zidova, već živ proces koji iscjeljuje, povezuje i mijenja društvo nabolje.
Cijeli i originalni intervju s Melindom Šefčić, u kojem detaljnije govori o konkretnim projektima, metodologiji rada i budućim planovima, možete pročitati na portalu Vizkultura: https://vizkultura.hr/intervju-melinda-sefcic/
